Kolumne
Povratak
HNS-u treba kompletna promjena
15.11.2017.
Ivica Pezelj
Hrvatska je, dakle, ipak izborila plasman na Svjetsko prvenstvo. Bili smo (znatno) bolji od Grčke, iščekujemo ždrijeb 1. prosinca, bit ćemo u drugoj jakosnoj skupini (hvala Švedskoj), izbornik Zlatko Dalić dogovorio se s vodstvom HNS-a o ugovoru... Na prvi pogled, divno i krasno, idila...

No, već godinama HNS, njegova praksa i način rada, daleko su od idiličnih konotacija. Sada se, naravno, sve pokušava zamotati u uspješan završetak kvalifikacija i odlazak na SP. Predsjednik Davor Šuker osjeća pobjedu nad Grčkom i kao vlastitu pobjedu i, koliko čujemo, želi što prije izbornu Skupštinu Saveza, na kojoj bi svoju poziciju protegnuo u nov mandat.

Idemo onda ponešto o A reprezentaciji, koja se često (pogrešno) koristi kao jedini paramater pri valorizaciji rada HNS-a. U smislu, ako idemo na veliko natjecanje, sve drugo je nevažno i treba biti gurnuto pod tepih. Znamo kolika je individalna kvaliteta Vatrenih, znamo i da, kada su pred zidom, kao ove jeseni, znaju reagirati maestralno. Kao što su reagirali u Ukrajini i protiv Grčke. Znamo i da je kraj kvalifikacija fino odradio Zlatko Dalić, koji se, prije svega, pokazao kao pametan čovjek koji je dobro procijenio što u kratkom roku može učiniti s nacionalnom momčadi. Sve se to pokazalo dobrim i zato ćemo igrati u Rusiji.

No, pitamo, kakve veze s tim ima Šuker? U redu, odabrao je Dalića, to je bio pogodak. No, što je bilo prije? Tko je odabrao Antu Čačića? Tko mu je proljetos basnoslovno povisio plaću? Tko je dozvolio da Hrvatska siguran put u Rusiju ugrozi groznim igrama i rezultatima? Otkako je Šuker predsjednik nijedan od izbornika (Igor Štimac, Niko Kovač, Ante Čačić) nije na toj funkciji dočekao kraj kvalifikacija koje je započeo. A mi bismo se sada trebali diviti viziji i genijalnosti vodstva HNS-a...

No, kao što rekosmo, nije A reprezentacija sve. Ono što najviše smeta kada se povede riječ o HNS jest obrazac, model djelovanja i ponašanja nacionalne Kuće nogometa. A taj model traži žurne promjene. U značajanom djelu javnosti obrazac HNS-ova ponašanja navukao je negodovanje i odbojnost prema svemu što ima veze sa Savezom. To se, zatim, prenijelo i na odbojnost prema nečemu što je uvijek bilo cijenjeno, čak i obožavano. Da, govorimo baš o reprezentaciji.

Ne odobravamo, niti smo ikad odobravali, rušilačke pohode i diverzije nezadovoljnika radom HNS-a. Zgražamo se nad pokušajima prekida utakmica (čak i na velikim natjecanjima), odbacujemo bilo kakav pokušaj razumijevanja posezanja za fizičkom silom. I nismo zato da reprezentacija bude objekt na kojemu će nezadovoljni puk izlijevati svoj bijes. Navijali smo za tu repku i za vrijeme Štimca, Kovača, Čačića, sada i Dalića. Tako će biti i ubuduće. No, to ne znači da smo spremni žmiriti na način kako Šuker i društvo vode HNS. U kojemu je lijepo biti, naročito kada račun, temeljem plasmana na veliko natjecanje, zapljuskuju pusti milijuni, eura, dolara, čega li već.
No, da ovaj osvrt ne ostane bez jasne poruke. Nije Davor Šuker jedini problem hrvatskog nogometa. Problem je u cijeloj strukturi koja je godinama građena i koja samu sebe napaja i obnavlja. Ta struktura podređena je interesu uske skupine ljudi, kojima tobožnja briga za hrvatski nogomet služi kao paravan za izdašne vlastite probitke. Zato nije rješenje samo u Šukerovu odlasku, pa da umjesto Davora dođe Marko ili Janko, a sve drugo ostane po starom. Osim novog čelnika potrebna je i nova ekipa u vodstvu HNS-a, ali i, najbitnije, nov način djelovanja hrvatske Kuće nogometa.

Povratak
SLJEDEĆA UTAKMICA
Hrvatska - Nigerija
16.06.2018. -
, Kalinjingrad, Rusija